17.10.1827.
U Somboru je Generalna skupština PRIVILEGOVANOG KRALJEVSKOG
BRODARSKOG DRUŠTVA donela odluku kojom se "Francov kanal", bez
naknade, ustupa državi u vlasništvo. Međutim, država je nerado
prihvatila dar jer je ulaz u kanal iz Dunava toliko bio zamuljen
da je plovidba njime bila gotovo nemoguća. Izlaz je bio u
prokopavanju novog ulaza uzvodno na povoljnijem mestu što je
zahtevalo velika ulaganja, ali će se to, ipak, dogoditi 1856.
godine. Inače, Društvo nije bilo zainteresovano za prihode od
kanala jer je zakupom četiri komorska spahiluka imala veoma
izdašne prihode.
18.10.1749.
Vesela grupa građana, praćena muzikom, a predvođena Martinom
Parčetićem, prvim velikim sudijom somborskim, odabira mesto na
Karakoriji, na levoj strani Gakovačkog puta pre Nenadić salaša i
na njima podižu VEŠALA, te ovo uzvišenje narod i danas naziva "vešala".
Potreba za njima je proizilazila iz Povelje slobodnog i
kraljevskog grada Sombora, koja mu daje pravo IUS GLADII "PRAVO
MAČA", tj. pravo izricanja i izvršenja smrtne kazne teškim
prestupnicima.
19.10.1847.
U Somboru je rođen PETAR DESPOTOVIĆ, prosvetar i spisatelj, koji
završivši Preparandiju 1865, odmah postaje učitelj ženske škole.
Kasnije, nakon usavršavanja, profesor je Učiteljske škole u
Pakracu, gde 1878. biva otpušten, zatvaran, te proteran iz
Hrvatske, zbog organizovanja pomoći Srbiji u ratu sa Turcima.
Pošto se progoni nastavljaju i u Somboru, prelazi u Srbiju, gde
će i skončati 1917. u Kruševcu, prethodno radeći kao profesor u
više mesta. Jedan je od pokretača Goluba, prvi urednik Rodoljuba,
saradnik u mnogim listovima i časopisima, ne tako zapaženim
književnim prilozima, ali mu je knjiga Škole Srba u Ugarskoj i
Hrvatskoj, dragocen izvor podataka, a Istorijska pedagogika za
učitelje i učiteljice narodnih škola, kao zvanični udžbenik će
doživeti dva izdanja.
