Lena: Gospodine Bošnjak, pogledajmo u Sombor tragovima ugodnog bidermajera s
Vašom filmskom pantljikom entuzijaste i novatora.
Ernest: Da, ja sam ovde snimao filmove kad je Holivud bio mali, kada je Evropa
otvarala oči pred živim slikama.
Lena: U vreme kada je Sombor varoš kraljevskih znamenja i graždanskog
prosvećenja, Holivud je porodični ranč.
Ernest: Snimao sam već svoje poslednje filmove kada sam u listu "Sport i film"
donosio aktuelnosti iz Holivuda i lokalnih bioskopa, a početke s
pantljikom koja je bila moja čarobna opsesija vezujem za šansu kakvu
Sombor neće imati u čitavom veku.
Gradonačelnik i
Vajdinger znaju tu priču...
Lena: Biti i ostati bogati filmski grad .
Ernest:
Pre svega, postati f a b r i k a s n o v a.
Prva varoš
u kojoj su se pravili filmovi ...
Lena: I gledali!
Ernest: Da, odmah nakon budimpeštanske predstave u hotelu Rojal. Filmski požar
buknuo je u Austrougarskoj, i naravno zahvatio i Sombor.
Somborski
bioskop Edison Ljubomira Bikara otvoren je 1908. za publiku koja
već uživa i u putujećem bioskopu Narten. Još 1906. u varoš su
stigla tri projektora i agregat za struju. Vlasnik "električarskog
preduzeća" i ja gradimo bioskop Arenu.
Izuzetan spoj pokretne
pantljike i električnog klavira.
Lena: Početkom veka
naša publika uživa u senzacionalnim šlager dramama, a Vi P R V I kod
nas snimate igrane filmove.
Ernest: Moj prijatelj,
fotograf Milton Manaki iz Bitolja, snimao je samo dokumentarne filmove,
a mene moja "Etelka", kamera koju sam nabavio u Nemačkoj, marke "Ethel
Werke" vodi u avanturu umetnosti glume i plesa i u prvi film "U carstvu
Terpsihore".
Lena: Osim poetičnih
elemenata dramaturgije Vašeg igranog filma zabeležen je i sjajan podatak
u kolevci istorije svetske kinematografije.
PRVI ŠVENK ili
pokretna kamera.
Ernest: Ideja za
"švenk" vezana je za zanimljiv događaj i radnju filma "Otkrivanje
spomenika Ferencu Rakociju". Nametnulo se pitanje: kako opisati kamerom
defile konjanika, svečanu povorku, vatrogasni orkestar, kočije gradske
vlasti, tribine za dame i gospodu?
Odgovor bajan – kamera
je oživela. Počela je da se k r e ć e.
Stativ za kameru vezao
sam za nosač i tako "proizveo" horizontalno i vertikalno pomeranje
kamere.
Lena: Sombor nije
prihvatio izgradnju filmskog studija, a Novi Sad radosno pozdravlja Vašu
ideju o podizanju fabrike filmova.
Zašto
Sombor nije postao Holivud?
Ernest: Ne osećam se kao čarobnjak koji je hteo osnovati kraljevstvo u svetu
zavidljivaca bez pameti i srca. Presudili su ljudi i ratna vremena...
Vreme kada se malo razbuđuje moja filmska vrpca za film o luna-parku "Šimi
tobogan...", pamtim ugodno stooko oko kamere. Ringišpil pokreću konji,
a klovnovi razdragane posetioce uvode u čudesni spust somborskog
vašarišta.
Lena: Naš
prvi crtani film nastaje u Vašem "BOER FILMU' kao komercijalni potez za
spas preduzeća?
Ernest: Taj film je nastao za trgovačke potrebe. U tom filmu "TRAŽI I NAĆI ĆEŠ
MILION" Gustav šeta po planu grada i stiže do prodavnice u kojoj za
kupljenu robu daju srećke. Nagradna igra predviđa MILIONSKU PREMIJU.
Reklama uvek aktuelna kao ponuda VEČNE IGRE I NADE.
Samo treba
kupiti... u igri je tuđi novac, a naša dobit.
Lena: Vaša mlada supruga Irena Novak-Bošnjak, prva naša glumica igranog filma,
svojom rolom u komediji "Laži mene radi" u zamahu je
rafiniranog-artističkog uzleta.
Ernest: Taj film radili smo za Beč, a sledeći "Moja draga kolevka" drugačijeg je
žanra. Bez obzira na naglašenu patetiku i melodramske obrte ocenjen je
kao odlično snimljen film u kome je gluma bila na visini. Kadar u parku
kad otac posmatra sinove koje je napustio mogu izdvojiti kao najuspeliju
scenu po unutrašnjem ritmu, napetosti i atmosferi iščekivanja.
Istovremeno sam snimao film "Faun" o šumskom božanstvu s naglaskom na
dobru masku i izražajnu mimiku.
Lena:
Vi ste besmrtnik u istoriji kinematografije.
Ernest: Draga
gospođice, ovo je ukleti Balkan. On jede sopstvenu decu... I lako
zaboravlja... šta mi je još preostalo. Kao čudesni san na kraju puta
pregledam drage slike apatinskih šuma, salaša Vamošera i studija gde su
nastali moji filmovi. San i java u toplom zagrljaju čarobno su vezani
filmskom vrpcom. Sve je zabeleženo. Pogledajte plakat RETROSPEKTIVA –
BOER FILM-SOMBOR...
Lena:
BOER FILM ugasio se u vreme procvata velike povorke Holivuda, Paramount,
Fox, MGM... a želeli ste od Sombora napraviti novi Holivud?
Ernest: Ovaj grad nije hteo ono što sam ja m o g a o. Možda mu se danas
može pomoći da bude sa svetom!
Lena:
Uložili ste svoj veliki imetak u filmski san ove varoši, a u poznim
godinama ostavili su Vas bez imetka i zaslužene penzije. Tragično je što
ste prinuđeni da prodajete kozmetičarima celuloidne trake. Kinoteka
beleži kako su od istorije našeg filma pravili lak za nokte.
Za novopečene
gospoje...
Ernest: Srećom, nisam
u novom vremenu prodao sve svoje snove.
Radio sam
kao moler.
Lena: Blagi ste prema drugima. Pronicljivo ste gledali krojače sveta oko sebe.
Njihovi modeli života se strogo kopčaju s birokratijom i
opsenom.
često su
Vam oduzimali kontrolu i slobodu!
Ernest:
To se ne može jednostavno omeriti.
Osećanje sveta je mera
za meru ličnog integriteta i autonomije izbora.
Lena: Oduzimaju Vam i
iluzije.
Ernest: Prosudite po veri i nadi!
Lena: Uključujemo d i g i t a l n i prekidač. Živeli, uz dobro vino, muško
vino.
Ernest: Nazdravljam dugom veku celuloidne trake. Snimajte!
POČETAK
VEKA I PRVI FILMOVI SVETA DAROVANI SU NOVOM MILENIJUMU KAO BLAGO
STVORITELJA.
GOSPODINE BOŠNJAK VI
STE U MREŽI.
Američki
i evropski film
Amerikanci
na našoj koži razvijaju svoju prostu trgovinu, da bi dalje dotirali
milionima svoje razmažene zvezde. Kada Evropljani ne bi uzimali sve
zdravo za gotovo i kada bi pored gledanja naučili da vide, reklame i
veštački uglancana imena ne bi uticala na kritički osećaj, a evropskoj
filmskoj proizvodnji bi svanulo. Amerika je u ratu dosta požnjela, a
polip njenog kapitala još i danas sisa čitav svet, pa je prirodno i
pravo da se osamostalimo. Američka vreća se već dosta udebljala.
Miljana Zrnić